Na Dorćolu u Ulici Mike Alasa 19, u Kafani „Major“ sedim oktobra 2020. godine. Za susednim stolom sede dva čoveka i jedan priča drugom: – Slušaj šta sam sanjao noćas. Nestane Bog na šest dana i anđeli krenu u potragu. Sedmi dan nađu ga da odmara i odmah upitaju: – Gde si bio, Bože? – Pogledajte što sam stvorio! – Šta je to (pitaju oni zbunjeni)? – To je planeta. Nazvaću je Zemlja i to će biti mesto gde ću testirati ravnotežu. Na primer. Stvorio sam kontinente s ljudima različite boje kože. Ovde će biti beli, tamo crni, tamo crveni, a onde žuti. Postojaće prostori s mnogo i malo vode, vrući i hladni, bogati i siromašni… Sve je u ravnoteži. – A koji je ovo deo (pita jedan od impresioniranih anđela pokazujući jedno mesto na Zemlji)? – To je Srbija. Tamo su prekrasne planine, ravnice, reke i potoci, prelepi gradovi i priroda. Ljudi tog prostora su lepi, društveni, miroljubivi i radni. – Ali šta je sa ravnotežom? – pita zbunjeni anđeo. Rekao si da je sve u ravnoteži. – Ha, ha. U sredini je Beograd, tačnije Andrićev venac. Čekajte da vidite kakve sam idiote tamo postavio.