Sedim u kafani na hrvatskom primorju  i pijem “Pepsi kolu”. Za susednim stolom sede dva čoveka, starija od mene desetak godina i više i razgovaraju. Priču počinje mlađi od njih i kaže: – Putujem ti ja kolima i kod Benediktinstog samostana pored Crkve Svetog Spasa u Šibeniku “škripi” mi auto. Odem do obližnjeg samostana i naiđem na jednog fratra. Pitam ga ja: – “Mogu li kod tebe prenoćiti ovdje”. “Možeš, naravno. Dođi sa mnom.” – kaže on meni. Nakon nekog vremena dođemo do spavaće sobe. Ostavio me je i nakon večere sam legao spavati. U sred noći me probudio neki jako čudan zvuk. Nešto što nikad u životu čuo nisam. Ujutro sam odmah pitao fratra što je to, na što on odgovori “Ne mogu ti to reći, ti nisi fratar.“ Godinama me mučilo šta je bio izvor zvuka te odlučim svratiti do samostana i pitati za drugu noć tamo. Kad ono, ista stvar. U neko doba noći začuo se neki čudan zvuk, pa sam odmah otišao do dosadnog fratra gnjavit ga “pa, dobro, kakav je to zvuk?” a on mi kaže “Neću ti reći. Nisi ti fratar.” – “Pa kako da postanem fratar”? pitam ga ja.

Priču slušaju svi u kafani. Junak ove priče nastavlja svoju besedu: – Kaže on meni “idi oko svijeta i broji svako zrnce pijeska i svaku vlat trave”. Idem napolje. Izblijedim i nakon sedam godina vratim se s putovanja. Pokucam na vrata i nakon pozdrava sa istim fratrom kažem mu “Oče, obišao sam cijeli planet i utvrdio da na njemu ima 132.431.663.784.282.000.000 vlati trave i 274.628.568.755.857.376.332.765.383.240 zrnaca pijeska. Jesam li sposoban za bratstvo” na šta mi on kaže “Jesi. Pođi, da ti predam Sveti ključ”. Pođemo mi u podrum, gdje fratar preda meni ključ, usmjeri me prema drvenim vratima i kaže “Sad ćeš saznati što to zvuči.“ Otvorim drvena vrata, kad se nađem pred kamenim vratima. Otvori i njih, pa na red dođu vrata od tvrde gume, pa bronca, srebro, bakar, platina, zlato, safir, topaz, ametist… Nakon što pootvarasmo nebrojeno mnogo vrata, okrenem ključ drhtavim rukama i otvorim posljednja vrata. Tad konačno ugledam izvor zvuka koji me kopkao godinama. Stojim zapanjen… Bez riječi i gledam”.  – “I šta si video”? – pita ga drugar. – “Ne mogu ti to otkriti. Nisi ti fratar”! – “Ma ne sviraj kurcu i nemoj me zajebavati.

Na te reči svi se lepo nasmeju i nastave se družiti i pričati u drugim stvarima.

(škripi – crkne, izblijedim – odmaglim)