Odem jednog dana poslovno u Požarevac. Dok čekam domaćina sedim u Kafani “Merak” koja se nalazi između Vardarske i Šumadijske ulice. Za susednim stolom sedi polupijan muškarac od oko 40 godina. Lepa konobarica mu kaže: – Samo sediš i piješ. Što ne nađeš neki posao? – Sad ću da nađem. – Hajde. – Samo da nađem broj.
Nađe on na internetu broj telefona Narodne Skupštine Republike Srbije i kaže konobarici: – Slušaj. Sad ću da nađem posao, a ti slušaj kako se to radi. – Prebaci na spikerfon. – kaže mu konobarcica koja je “zainteresovana”.
Pozove on nađeni broj i sa druge strane “žice” javlja se neko: – Narodna Skupština Republike Srbije, izvolite.
Na te reči svi prisutni ućute, okrenu se ka njemu i slušaju razgovor. Pita ga čovek koji sedi u kafani: – Šta mi treba da postanem poslanik u Skupštini? – Ma. Čoveče, jesi li ti lud? – Jesam. Šta mi još treba?
Na te reči čovek koji se javio prekine vezu, a svi u kafani “plaču” od smeha. Konobarica ode na pauzu da popravi šminku razmazanu suzama, a on ne dobi posao.